Stati u Karlobagu i prošetati? Da! – Jesti? Ne!

Što je Karlobag? Odmorište za brzinsko piće i nužnik? Uglavnom da. Mjesto za use i podase! Mislim da ga tako doživljavaju putnici.

Jednom davno sam, čini mi se vidio fotke i neki plaćeni tekst koji je naručio općinski načelnik u nekom renomiranom magazinu, kojeg je potpisao renomirani tamanitelj brancina, podlanica, hobotnica, liganja, najboljeg domaćeg bijelog i crnog, whiskeya, a zadnja tri dana prije odlaska i mesine, posebno paške janjetine koja je dozujala vezom Prizna – Žigljen. Valjda je gospodin načelnik zamislio da bi objava u nacionalnom mediju dala Karlobagu “ono nešto”. Tekst je bio ok, fotke odlične, ali Karlobag je ostao i dalje isto mjesto.

Pa nije Majana iz prve, ničim izazvana, komentirala, da ne može zamisliti kako netko za ljetovanje odabere selo s magistralom. Možda zbog cijene?

Nisam siguran, jer nas su oderali, vjerojatno za sve ono što nisu platili novinar i foto reporter koji su napravili reportažu prije par godina. Bit će da je to zato što smo imali fotoaparate.

Nego, moj savjet je ostanite u Karlobagu više od onoga koliko vam je potrebo da posrčete kavu, obavite nuždu. Platite dakle 11 kuna za dva sata parkiranja i šetajte.
Nije Karlobag prvi red kuća di vas ugostitelji “ožene” ko da ste na azurnoj obali.
Prošećite i drugim nizom ulica, uđite dublje u ovo zeleno mjesto. U svakoj kanti je cvijeće, stabalca… Iznenađujuće lijepo, rekli bi šarmantno. Svaka uličica se zeleni.
Nemojte biti tupani ko i mi i informirajte se pa se nećete čuditi Kapucinskom samostanu… lijepo složenim okomitim stepenastim alejicama koje s brda vode na more u čijem nizu su kuće građene jednostavno, ali s dušom i neprolaznom ljepotom.

Kad ih vidiš pitaš se, kad smo i kako prekinuli sve veze s tim životom i tom prošlošću. I zašto?
Međutim kad te na kraju obilaska dok još slažeš dojmove i zračiš nadahnućem, krčmar odere za nešto pića i zalogajčić, uhit nestane isti sekund. Šteta. Evo i linka na galeriju.