Iskustvo i prepoznavanje deja vu trenutka
Dobar je osjećaj kad te iskustvo pouči pa bez imalo dvojbe vjeruješ sebi i onome što znaš, a ne postavkama koje ti je ponudio aparat. Pa tako zanemaruješ što aparat kaže da će ti fotografija biti podeksponirana ili preeksponirana ili da bi trebao podignuti ISO, zavoriti blendu ili ubrzati okidanje zatvarača. Samopouzdanje je još veće kad pogledaš slike i imaš ono što si htio.
Ovo malo mojega iskustva mi je u mnogim ponovljenim situacijama jednostavno “otvorilo oči” i okidao sam fotke koje bih prije samo par mjeseci ispaljivao jedino slučajno.
Hoću reći da je i fotografiranje kao i ostale vještine, nešto što treba vježbati, ponavljati iz dana u dan do rutine.
Ne mogu reći da mi se baš svaki dan fotografira i da u ovim godinama imam neobuzdanu energiju da to tako manijakalno radim.
No, zato sam sebi zadajem redovite zadatke koji mi predstavljaju izazov i zadovoljstvo. To mi se čini dobra kombinacija za učenje ovog zanata, stjecanje iskustva i usavršavanje.
Možda zato što je u svemu najviše sporta i glazbe, na takvim događajima počinjem prepoznavati situacije gdje bi mogao pogriješiti vjerujući aparatu, a ne sebi.
