Naoružan do zuba za electro punk
Do sada nikad nisam slikao neki događaj s dva aparata. Prije odluke razmišljao sam je li sve to pretjerano i nekakvo nepotrebno iživljavanje? Pa zapravo i nije. Prije svega je ekonomično. Umjesto da sam usred ograničenog vremena dozvoljenog za snimanje mijenjao tri objektiva, učino sam to svega jednom.
Većinu fotografija odradio sam s Canonovom 5D tricom, a sa starim 5D okino sam svega 30-tak fotografija. U početku portrete, a kasnije u svoj mogućoj širini koju sam mogao uopće dobiti s Canonovim 50mm f/1.4 objektivom.
Postavke za fotografiranje sam postavio unaprijed – ISO 800, blendu na f/3,2 i to je bilo to. Nisam ni o čemu brinuo. Samo sam okidao.
Istina petljao sam prije početka s remenima oko vrata, dok nisam odlučio koji je prvi koji drugi. Zanimljivo da dok sam mijenjao objektiv nisam se ni u jednom trenutku izgubio zbog svega što mi je bilo oko vrata i na leđima. Objektive sam vadio i spremao ruksak bez problema.
Dakle, može s dva aparata. Nije prijeka potreba, ali ima smisla i donosi prednost u poslu. Možda će to biti prvi i zadnji put da sam se okušao s dva aparata.
