Crosscountry Zaton – Nin
Prije svega, da nije bilo Extreme Crosscountry utrke u Šepurinama, vjerojatno nikad ne bih fotografirao bilo kakav motoristički događaj. A da nije bilo Denisa vjerojatno bih se muvao oko starta i fotografirao na još par punktova do kojih mogu doći pješice. Uglavnom, malo bih toga vidio, doživio i fotografirao.
Buggy-jem smo stizali do pojedinih točaka natjecanja i bilježili trenutke utrke, padove, uspone, skokove, vožnju kroz zgrade i ostalo na stazi koja je bila postavljena u nekadašnjem vojnom kompleksu u Šepurinama kod Zatona.
Prvi put sam dakle fotografirao motorističku utrku, a i po prvi put sam odlučio to odraditi na TV postavki aparata. Nisam kombinirao postavke, pa ni s M-om (ručno podešavanje) u kojem uvijek radim. Mislim da sam trebao, jer su me u pojedinim trenucima zbunjivale “poruke” s aparata.
Ovaj događaj koji se odvija na otvorenome prostoru i uglavnom u prirodi, a tek manjim dijelom u zatvorenom prostoru ipak traži da u svakom trenutku obratite pozornost na postavke.
Gotovo da sam na svakoj novoj točki morao raditi prilagodbe postavki. Neke su pozicije bile sjenovite, u drugima su motoristi bili duboko u šumi ili u prosjecima, zatim na osunčanim padinama ili izlazima gdje sunce izravno svijetli u objektiv, a potpuno je drugačija priča s fotografiranem u zgradi.
Stazu i foto točke nisam unaprijed poznavao. Zato nakon što se dovezeš do punkta u desetak sekundi odabereš mjesto s kojega ćeš hvatati natjecatelje i paziti da nisi u kadru drugima koji fotografiraju. O mjestu s kojeg snimaš ovise i postavke, ali i koje ćeš objektive koristiti. Mislio sam da ću upotrebljavati samo 70-200, ali mi je taj objektiv bio neupotrebljiv u zatvorenom prostoru, pa sam ga zamijenio s 24 – 70mm.
Međutim bilo bi bolje da sam imao dva aparata i na njima dva različita objektiva i koristio ih po potrebi. Ne bi mi promakli neki dobri kadrovi dok sam mijenjao obajktive.
Volio bih također da sam bolje znao stazu i da sam bio bliže stazi. Ovako mi je bilo teško procijeniti koliko se izlažem opasnosti i pazio sam prije svega do vlastitu sigurnost i da što manje budem smetnja, a više nevidljivi promatrač.
