Došao je red i na balans bijele
Nisam do sada pretjerano vodio računa o balansu bijele. Aparat sam stavljao na auto opciju i on bi odradio sve sam i sve kako treba. Prije, sa starijim aparatima sam vodio računa o tome i redovito sam white balance prilagođavao okolnostima u kojima snimam i podešavao ga ovisno snimam li vani ili u zatvorenom prostoru. Odnosno kakvo je svijetlo, prirodno, umjetno, je li sunčano , oblačno, jesam li u sjeni itd…
- Zadnjih par mjeseci sam se navikao da je awb opcija u 90 posto slučajeva odličan izbor i pri fotografiranju imaš jednu brigu manje
Međutim zaredalo mi se da sam posljednje vrijeme snimao u zatvorenom prostoru. Pri obradi sam uočavao da su lica ljudi imaju nijanse koje su mi se činile malo pretjeranima u odnosu na ono što sam vidio vlastitim očima. Tu “sitnicu” sam uglavnom sređivao oduzimanjem boje ili smanivanjem zasićenosti do boje koja mi se činila prihvatljivom.
- Vjerojatno još neko vrijeme ne bi tome pridavao nikakav značaj da nisam snimao skup u kazalištu. To mi je bilo drugo fotografiranje u 15-tak dana i zato sam malo više obratio pozornost na boje na fotografijama.
Istu večer, ali prije toga, snimao sam košarkašku utakmicu, pa mi je i nakon pregledavanja tog materijala “zazvonilo” da nešto nije baš u najboljem redu. Kako je u kazalištu u pitanju bilo masovno okupljanje fotoreportera, provjerio sam kakve su fotografije profesionalcima.
Bile su profesionalne! Jbg-a! Moje su bile amaterske. Dobro je što sam odmah dokučio zašto su moji bijelci postali crvenokošci. Na WB sam bio potpuno zaboravio da postoji.
Srećom da postoji prilika za popravak u postprodukciji i da canonov DPP ima opciju “click white balance” pa se sve može dovesti u red.
Automatske opcije su dobre, zbilja olaškavaju rad, ali nisu za sve situacije. Taman sam se počeo premišljati da i ISO prebacim na automatiku kako bih bio brži pri namještanju ekspozicije i da malo više koristim AV i TV. Mislim da ću s ISO-m pričekati, a TV, odnosno AV će ovisiti o situaciji.
