KASNA JESEN UZ DRAVU KOD OSIJEKA

Zima uz Dravu otima kasnoj jeseni njezine posljednje dane. Rijeka je maglovita, utišana, skoro mirna. Leda ledenog nema ni u najmanjim naznakama.

U svom središtu Osijek bruji. Žurbom ratjeruje izmaglicu u potrazi za nemirom radnog dana. Do obala Drave jedva da dopire ovaj ritam grada. U gradu je sve stvarno, a uz rijeku nestvarno.

Između visokih nevidljivih zidova mira uz obale Drave, svaki zvuk je ko šapat koji klizi po popločanim obalama.  Je li moguće da ovdje ništa ne može izazvati kovitlac, da svi prijepori i sumnje jednostavno odu nizvodno i nestanu tamo gdje zavijuga rijeka?