Koliko fotki “ispucati” na jednom snimanju?

Neke moje foto kolegice i kolege znaju odustati od slanja fotografija za tematske izložbe nakon sudjelovanja na skupnim snimanjima. Obrazloženje je da nemaju ništa posebno i da im se slike ne razlikuju od onoga što je već poslano i objavljeno na FB-u. Ni meni se baš ne da slati ono što mi izgleda identično i već viđeno kod drugih.

U messenger debati u kojoj se međusobno pozivamo, ohrabrujemo  i nagovaramo da radove ipak pošaljemo na selekciju za izložbu, čuo sam i izjave …  ” nisam snimio/la dovoljno materijala”. To me je sjetilo razgovora s jednim profesionalcem. Raspitivao sam se o aparatu i koliko je fotografija snimio s njim? Ispalio mi je podatke koji su me zapanjili. A to me je natjeralo da se upitam o tome koliko fotografija treba snimiti na pojedinom snimanju?

Rekao mi je da izvan sezone, kad nema baš puno posla, a zaposlen je u dnevnim novinama, “tuče” do 600 fotografija.
U sezoni, a vjerojatno se to odnosi na ljeto, tisuću, dvije na dan. Na vjenčanjima samo u jednu večer napravi između 5 i 6 tisuća snimaka.

Zgrozio sam  se tim podacima. A slika naravno u RAW-u. Kakav ubitačan, krvav posao ga još čega nakon toga!

Otvorio svoje fajlove da vidim koliko ja toga prosječno “tučem” po pojedinom snimanju. Ni onda kad sam najlakši na okidaču ne prelazim 400 fotografija. I to mi se dogodilo samo jednom u ovih par godina intenzivnog fotografiranja raznih događaja.

Rekordan broj snimaka imao sam na “World vespa day 2015.”. U odnosu na profije, “natukao” sam skromnih, 379 fotografija. Sa skupnog snimanja u Senju na ovogodišnjim “Uskočkim danima” 279, a sa “Šibenika u kadru” 274. Uglavnom rijetko prelazim tristotinjak fotografija.

Jedno mi se vrijeme činilo da hiperprodukcijom ništa ne postižem. Pa sam odlučio da s uobičajenih reporterskih poslova ne prelazim 60-tak snimaka. To mi omogućuje da sve puno brže odradim, ali sve ostaje na razini foto vijesti.

Sa zadnjih snimanja mi se čini da sam se vraćao s malo snimaka, da sam nedovoljno škljocao. Pogotovo mi se čini da sam trebao bez stajanja okidati na koncertu Manu Chaoa. U 34 minute koliko su dozvolili fotografiranje, okinuo sam 214 puta.

Žao mi je što nisam još više, što nisam bio temeljitiji i što nisam ušao dublje. Nekako mi se čini da bih, da sam snimao bez stajanja, bio puno više suživljen s događajem kojeg sam radio.