Muzeiziranje

U muzeje kao i na nogometna igrališta uglavnom dolazi isti broj i isti ljudi. Znalci. Dovoljno ih je da ispune nekoliko prvih redova. Nema gužve i nitko se ne trese od uzbuđenja i ne stoji iznad sjedećih mjesta. Malo nas je i još manje smo iznadprosječno zainteresirani za bilo što osim za uobičajeno preživljavanje.  Tako je uglavnom dok igra većina domaćeg. Samo pokoji dobro izreklamiran domaći derbi, zagolica strast.

Drugačije je i na igralištima i u muzejima kad se daje nešto europsko, svjetsko… Onda “proradimo” i sve je puno kao trgovi za novogodišnji doček. 

Što bi onda bila Noć muzeja?

Fora je svakako to što je noć. Fora je i što je besplatno i što je odmaknuto od uobijačenog. Noćni obilazak muzeja je priređen kao turističko putovanje u čiju cijenu je uz doručak uključen razgled znamenitosti.

Na Noć s tim osjećajem dolaze obitelji s malom i velikom djecom, parovi – mladi sredovječni i stariji. Pojedinci.  Svi.

Ne znam za nogometne huligane, ali mi se čini da bi nogometni čelnici dali sve da im na utakmice dolazi publika koja u Noći obilazi muzeje. Makar ih je u Noći muzeja, 1. veljače prema podacima Narodnog muzeja bilo malo više od 7 tisuća. Naime,  Kneževu palaču, Etnološki odjel, Galeriju umjetnina, Mali arsenal i Gradsku ložu posjetilo je 7 335 posjetitelja, službeno je objavljeno.