Provjera opreme, stalno i u svakom slobodnom trenutku! Ali…
Kad god idem nateren, pogotovo na fotografiranje onoga do čega mi je stalo, sve što nosim posložim na stol i provjeravam jedno po jedno.
Sa svih objektiva obrišem prašinu, pregledam bljeskalicu – stanje baterija, postavke koje su ostale na blicu od zadnjeg snimanja, vratim ili ih podesim za fotografiranje na koje se spremam. Provjerim oba aparata, ako ih nosim oba. Pregledam kartice, odnosno formatiram ih. Proučim postavke postavke i drugo…
Kad sve složimu ruksak još jednom pregledan da nisam nešto ipak zaboravio.
Pa ipak nakon svih tih provjera iznenađenja su moguća! A to su neugodna iznenađenja! I to, u trenutku kad bi sve trebao savršeno funkcionirati.
Na zadnjem snimanju dogodilo mi se da su mi obje kartice bile pune, a vrijeme fotografiranja ograničeno na 10 – 12 minuta. I što sam napravio kad se na displeju pojavilo “Cards full!”?
Izbrisao sam – formatirao prvu karticu koja mi je nakon ulaska u meni bila ponuđena. Bila je to ona na koju sam do tada snimao. Tako sam umjesto 150 do 200 fotografija imao svega 81 fotografiju.
Izbrisao sam naravno sve ono što sam okidao ciljeli dan!
Bilo je to na InMusicu. Nevjerojatno je da sam na starom, back up aparatu, pregledao karticu, formatirao je, a da glavni nisam ni pogledao!? Čudno je da dok sam fotografirao nisam pogledao koliko sam fotki ispucao i koliko ih je ostalo!?
Sranja se događaju, a dogodila su se kad nisu trebala. A imao sam na raspolaganju 3-4 sata da sve to uočim.
Imao sam naravno rezervnu karticu, međutim brisanje mi se činilo najbržim načinom da nastavim fotografirati. Mijenjao sam nakon toga i objektive, ali …
Vjerujem da ću od sada provjeravati i broj fotografija koje su mi preostale za okidanje. Valjda hoću?
