Tri različita vikend snimanja

Iza mene je zanimljiv i dinamičan foto vikend na kraju prvog tjedna u prosincu. Puno fotografiranja na različitim mjestima i u različitim uvjetima .

Radio sam večernje snimanje na otvorenom, potom i jedno dnevno, a na kraju u dvorani. Svaki događaj bio je drugačiji.

• Večernje snimanje je bio na predbožićnom sajmu, dnevno na humanitarnom događaju, a dvoransko na malonogometnom turniru za žene.

Eksperimentiranje s blicom

Najzahtjevnije mi je bilo snimanje na otvorenom, na Božićnom sajmu. Sve je bilo posebno. Drugačije. Ugođaj neuobičajen: “padao” je umjetni snijeg, zrakom su letjeli baloni od sapunice, raznobojni laseri, kućice ukrašene lampicama različitih boja. Nastupali su plesači s vatrom. Na Trgu puno ljudi…

Sve to sam htio zabilježiti, a atmosferu prenijeti da se osjeti, ne samo vidi posebnost događaja  i večeri.

Uglavnom, sve se događalo u mraku i polumraku.

Svjetla je bilo  taman za ljudsko oko. Prigušeno, a za kameru ipak nedovoljno.

Htio sam da se vidi i noć i blještavilo i svjetlosni efekti, ali da se jasno vide i ljudi ne samo njihovi obrisi. Kombinirao sam fotografiranje s bljeskalicom i bez nje.

 

Blica me je još uvijek “strah”, jer nemam povjerenja u sebe s blicom.

• Nedavno sam pisao kako sam nezadovoljan s kvalitetom fotografija kad je ISO 400 ISO 4000, mada sam na koncertima ISO dizao i do 5000. Pregledavajući slike iznenadio sam se, jer sam snimao i s ISO-m od 4000 i fotke su dovoljno oštre.

Drago mi je što sam na nekim fotografijama brzinu okidača stavio na svega 1/15 sec (fotografija lijevo).

Uglavnom, dosta sam eksperimentirao posebno s blitzom. Počeo sam s -1/3 Flash Exposure Compensation, a kasnije stavio na nulu (0) te dignuo do +1/3 na širokokutom kadrovima. ISo sam držao na 3200, pa smanjio na 800. Uglavnom sam radio u manualnom modu.

Rutina na Trgu

Reportaža ili bolje rečeno ilustracija s humanitarne akcije uglavnom je bila rutina.

Već imam nekog iskustva sa fotografiranja na tom mjestu i jasno je da moram voditi računa o sjenama i suncu.

Da je pola kadra osunčano, a druga polovica u sjeni, da će jedan dio fotografije biti ili pretaman ili “izgoren”. Srećom postoji mogućnost ispravka u postprodukciji.

Također da ekspozicija “divlja”, na svega 20 metara razmaka od jedne do druge pozicije snimanja.

Štedjeli na osvjetljenu?

Ženski mali nogomet nikad do sada nisam imao priliku fotografirati. I drago mi je što sam i to odradio.

Nisam siguran, ali mi se učinilo da dvorana nije osvjetljena kao onda kad se igraju košarkaške utakmice. Kao da svi reflektori nisu bili upaljeni.

Bez obzira na to nije mi “nedostajalo” brzine zatvarača.

No nešto drugo me je iznerviralo. Pisao sam kako sam se vratio na 9 AF točaka izoštravanja i zašto. Zbog ove fotografije lijevo, nakon I poluvremena utakmice, opet sam bio na jednoj točki.

• Od 9 mogućnosti fokusiranja aparat je izabrao da u fokusu bude pozadina, a ne nogometašica u trenutku u kojem postiže zgoditak.

Možda sam ja kriv jer sam malo više sa središnjom točkom naciljao reklamu nego igračicu. Ali zašto su ona u fokusu redari?

Eto da bih izbjegao mozganje, oko toga jesam li ja ili je aparat odradio nešto neovisno o meni, vratio se se u ostatku utakmice na jednu točku AF-a, da znam da sam isključivi krivac samo ja.